“Kada sam razmišljala šta napisati na temu nesavršenosti, palo mi je na pamet milion situacija i promišljanja kroz ovaj tridesetogodišnji život. Dakle, teško sam se odlučila. Ali podijeliću s vama jednu kojoj sam se na kraju smijala, tiče se majčinstva!
S obzirom na to da me je život do trenutka kada ću postati mama već fino samlio, nadala sam se da, kako moja prijateljica Iva kaže, kosmička tajnica ima neki lakši plan za mene kada rodim svog dječaka. Fino sam se prevarila, jer su me nakon poroda snašle razne muke.
Jedna od njih je bila dojenje. Odlučila sam da baš jako želim da dojim našeg sina, jer kao što mnoge internet mame kažu – to je najprirodnija stvar na svijetu. Jeste, mislila sam, svima, osim meni. Sa implantatima u grudima (još jedna od nesavršenosti koju sam ipak odlučila popraviti), gomilom mlijeka u istim, ali neizdrživom boli koja je trajala predugo.
Nakon milion dobronamjernih i onih malo manje dobronamjernih savjeta, kupila sam silikonske kapice za bradavice. Odjednom se dojenje olakšalo, ali nije i dalje bilo po svim normama supermama. Jednu noć, dok sam dojila sa tom kapicom, osjetila sam da je negdje skliznula i u mraku je nisam mogla napipati.
Moj sin je bjesomučno tražio bradavicu dok nisam upalila svjetlo i ugledala silikonsku kapicu zaljepljenu za njegovo čelo. Moj dvomjesečni sin, jednorog.
Nakon tri mjeseca golgote uspostavili smo rutinu dojenja, uglavnom zbog moje ogromne želje da uspije, što zbog svih dobrobiti, što dijelom zbog potrebe da barem malo budem supermama. Sada, sa skoro četverogodišnjim mamećim iskustvom, sa sigurnošću mogu reći da se supermama rodi sa rođenjem djeteta, dojila – ne dojila, uklapala se u norme ili ne.”
Priču nam ispričala Nadine Mičić.
Ilustraciju za priču radila
Nataša Jovanić.
Ovu, kao i mnoge druge priče, možete pronaći u našoj knjizi “Nisam Savršena”.
Naručite svoj primjerak na našem shop-u.